Bog mi je svjedok da nisam bila spremna da ga pustim iz svog naručja one naše zadnje prohladne septembarske noći. Da sam pak, znala da će biti posljednja nikad ga ne bih pustila. Sada samo ostaje sjećanje na njegov hod,pogled i na to koliko često bi u toku tišine pogledao u mene i nasmijao se. Sjećanje na mene prislonjenu o njegova prsa dok se odbrojavaju posljednje sekunde njegova odlaska. I to je sve.