Danas je život ubrzan.Sve što radiš, radiš u pokretu.Čak i dok spavaš, misliš o obavezama.I zamisli onda,da si Ti nekome toliko bitan,da u tom ubrzanom tempu uspije da se sjeti tebe.Da ukrade svoje sekunde odmora i pokloni ih tebi,a pri tome mu taj dio dana prođe najbrže.Mislim da od toga dolazi ono ,,sve što je lijepo kratko traje". Zamisli kako,neko,tebi možda i nepoznat,sada u ovom momentu misli baš o tebi.O tvojoj kosi što je uvijek uredno nepočešljana,i o tvojim očima,da mu je baš ta tvoja boja očiju postala najdraža,pa sve ganja u toj nekoj čokoladno-braun nijansi. A onda zamisli,da taj neko na koga ti misliš,misli i na tebe.Zamisli da i on,kao i ti, nakon ubrzanog dana legne,ušuška se,ostavi telefon i sve ljude u njemu. Okrene se na bok i gleda u neku daljinu svoje sobe,a tamo u daljini vidi tebe.Tebe i sebe.Vas ! Jer vas je baš taj ubrzani život razdvojio.

Jednostavno razmišljam trenutno o tome,pa sam željela da to podijelim s vama.Hvala svima koji pročitaju i iskoriste svoje vrijeme bar malo na ovom što pišem.

I hope you liked,see you in the next article.
Also you can find more my articles there:

Don't forget follow my second profile:

As always my inbox is always open if you ever need to chat, want advice or just feel like saying something.♡

⇨ Bye guys ! ♡
¯\_(ツ)_/¯