Uvijek sam se pitala zašto noć isprati svaki novi dan, a novo jutro otjera sve naše snove u kojima živimo više nego na javi. Zašto se od malih nogu stvara diskriminacija izmedju muškog i ženskog djeteta, zašto mi je ujutro tako teško da se odvojim od kreveta iako sam spavala barem 8 sati, zašto najveću inspiraciju dobijem gledajući zalazak sunca, zašto lijepe djevojke imaju najmanje samopouzdanja, a najveće balavice imaju najbolje dečke? Zašto su prvi poljubac, prva cigara i prvi sex najodvratnije stvari koje svi moramo isprobati i zašto svi lijepi trenuci tako kratko traju ? Zašto svaka djevojka u svom životu ima barem jednog momka koji je upropastio mijenjajući je na bolje? A onda sam shvatila.. na neke stvari ipak ne možemo uticati, ne možemo birati kada ćemo doživjeti obostranu ljubav, kada će u naš život doći talasi sreće, a kada zapuhati oluja tuge. Odlučila sam. Ono što se desilo u prošlosti tu će zauvijek i ostati, a lijepu budućnost ću izgraditi jedino ako zavolim moju sadašnjost. Svaki novi dan, svaki novi korak koji napravim dok ustajem raščupana iz kreveta je samo MOJ. Svaka nova prilika mi se ukaže čim otvorim oči. Na ovaj svijet nisam stvorena da bih tugovala, plakala, već uživala u svakom mogućem trenutku, širila ljubav i pozitivu, posvetila se sebi, uradila nešto drugačije, u život unijela nove zanimljivosti, stekla osnovne navike i sebi sagradila ljepši život. Tek kada ispunim sva obećanja koja sam sebi dala, doći će i dečko, bolje ocjene, zgodnije tijelo, čisto lice... ljepša vremena. Ne živite za samo taj dan, već živite svaki trenutak kao da vam je posljednji.