Dosadio mi je život. Svaki dan ista rutina, isti ljudi, isto mjesto, isto sunce i nebo. Znala sam da mi treba neka promjena, nešto novo, nešto drugačije. Pomislila sam da bi to ''nešto" mogao biti baš on. I bio je...ali potpuno neočekivan i neželjen. Osjećala sam se kao crvenkapica. Koračala sam mirno šumom, bez briga i samo sa jednim ciljem. Na toj stazi života pojavio se baš on, sa pogledom vučijim. Zastrašio me, ali ujedno i osvojio svojom hrabrošću, sigurnošću i zanimljivim karakterom. Jako je pogrešno da se jedna takva djevojčica upusti u razgovor sa takvim vukom. Greško. Tu se ljubav ne može roditi. Bajke su za djecu, a život za odrsale ljude, kažu. Životu treba ljubav, jer ga jedino ona uspijeva svaki dan nahraniti. Problem se stvara kada je tu istu ljubav nemoguće uzvratiti, jer u svakoj vezi jedno uvijek više voli od drugog. To se, upravo, uvijek dešava meni. Zaljubim se u pogrešnog. I uvijek ista priča, ali različite osobe. I u svakoj toj priči ja izgubim djelić sebe, djelić nade koji mi je pružao ruku sigurnosti u opšte postojanje ljubavi.