Ja više ne znam ni šta je tačno bilo. Znam samo da taj pogled neću dugo moći izbrisati iz glave, a iz srca pogotovo. Sve je to toliko komplikovano. Naše društvo, naš način na koji koračamo stazama života, naš zajednički najbolji prijatelj, za kojeg ne znam ni da li ga uopste mogu nazvati prijateljem kada ne mogu sa njim otvoreno pričati. Dobro, dopali smo se jedno drugom na prvi pogled, sve je to ekstra, ali šta dalje? Gdje smo se to zaustavili, iako još nismo ni počeli? Uvijek sam bila ona cura koja je ekspert u ljubavi, a sada sam samu sebe uspjela razočarati. Sve mi je to u trenutku prošlo kroz glavu, a onda sam se ponovo vratila u realnost. Sjedio je ispred mene, potpuno siguran u sebe, svoju riječ i svoj karakter. Njegova priča me je veoma zainteresovala, pa mi je momentalo postao zanimljiv, mogla sam ga cijelu noć slušati...a i gledati. Od tada više nikoga ne vidim, pa ni sebe. Od tada luda sam za njjm, pogledom vučijim. Možda nam se sudbine i podudare, možda budemo skupa ili ćemo ipak za našu nezrelost okriviti zvijezde. Zvijezde, koje svaku noć gledam, znajući da smo pod istim nebom. Konkurencije nemaš, ne mogu te usporediti ni sa jednim, jer takav pogled ispod obrva ne vidim često.