Sve možemo promijeniti sami. Vladati svima i svačim, ali samo jednim ne. Našim emocijama, koje naviru iz našeg vječito nepopravljivog srca. Oni su ti koji upravljaju nama. To je ono što nas od mnogo toga sputava i djelomice uništava, ali i ponajvećim dijelom uljepšava pojedine situacije bar na tren. Uvijek sam mislila da sve mogu postići samo ako ja to želim, potencirajući svoju odluku tako da drugima dam do znanja da sam djevojka sa karakterom. I baš onda kada sam bila potpuno sigurna u sebe i stavila svoje JA i narcisoidnost kao najbitniju vodilju u mom životu, pojavio se on, baš onda kada sam to najmanje očekivala i željela. On, da mi "poremeti" moj savršeno isplanirani život. Njegov karakter i način razmišljanja je u potpunosti kompatibilan sa mojim, njegova pojava u mom stomaku probudi svađu zmajeva, njegov dodir mi ubrizgava adrenalin u vene, njegov pogled pruža raskošan sjaj u mojim očima a smijalice se uvijek stvore pored njegovog osmijeha i daju mi do znanja da će sve biti uredu. Ali ta ista osoba je unijela nemir, ljubomoru i zavist u moj život. Ne želim biti s njim, jer se plašim da ću ga na taj način kad-tad izgubiti. Jednostavno želim ga uvijek tu, pored sebe. U bilo kakvoj situaciji. Ne želim uopšte pomišljati na to da jednog dana jedno prema drugom osjetimo samo mržnju. Nisam te trebala nikad ni upoznati, debilu. Uništavaš me. Mene i moj novoformirani karakter. Baš me nerviraš.